Conjugaison:italien/diramare
diramare, verbe régulier du premier groupe, conjugué avec l’auxiliaire avere.
Modes impersonnels
| Mode | Présent | Passé | |||
|---|---|---|---|---|---|
| Infinitif | diramare | \Prononciation ?\ | avere | diramato | \a.ˈve.re\ |
| Gérondif | diramando | \Prononciation ?\ | avendo | diramato | \a.ˈven.do\ |
| Participe | diramante | \Prononciation ?\ | diramato | \Prononciation ?\ | |
Indicatif
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Conditionnel
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Subjonctif
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||