Conjugaison:italien/laureare
laureare, verbe irrégulier du premier groupe, conjugué avec l’auxiliaire avere .
Modes impersonnels
| Mode | Présent | Passé | |||
|---|---|---|---|---|---|
| Infinitif | laureare | \Prononciation ?\ | avere | laureato | \a.ˈve.re\ |
| Gérondif | laureando | \Prononciation ?\ | avendo | laureato | \a.ˈven.do\ |
| Participe | laureante | \Prononciation ?\ | laureato | \Prononciation ?\ | |
Indicatif
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Conditionnel
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Subjonctif
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||