Conjugaison:italien/spignattare

spignattare, verbe régulier du premier groupe, conjugué avec l’auxiliaire avere.



Modes impersonnels

Indicatif

Présent
(io)   spignatto \spiɲ.ˈɲat.to\
(tu)   spignatti \spiɲ.ˈɲat.ti\
(lui / lei)   spignatta \spiɲ.ˈɲat.ta\
(noi)   spignattiamo \spiɲ.ɲat.ˈtja.mo\
(voi)   spignattate \spiɲ.ɲat.ˈta.te\
(loro)   spignattano \spiɲ.ˈɲat.ta.no\
Passé composé
(io)  ho spignattato \o spiɲ.ɲat.ˈta.to\
(tu)  hai spignattato \ˈai spiɲ.ɲat.ˈta.to\
(lui / lei)  ha spignattato \a spiɲ.ɲat.ˈta.to\
(noi)  abbiamo spignattato \ab.bj.ˈa.mo spiɲ.ɲat.ˈta.to\
(voi)  avete spignattato \a.ˈve.te spiɲ.ɲat.ˈta.to\
(loro)  hanno spignattato \ˈan.no spiɲ.ɲat.ˈta.to\
Imparfait
(io)   spignattavo \spiɲ.ɲat.ˈta.vo\
(tu)   spignattavi \spiɲ.ɲat.ˈta.vi\
(lui / lei)   spignattava \spiɲ.ɲat.ˈta.va\
(noi)   spignattavamo \spiɲ.ɲat.ta.ˈva.mo\
(voi)   spignattavate \spiɲ.ɲat.ta.ˈva.te\
(loro)   spignattavano \spiɲ.ɲat.ˈta.va.no\
Plus-que-parfait
(io)  avevo spignattato \a.ˈve.vospiɲ.ɲat.ˈta.to\
(tu)  avevi spignattato \a.ˈve.vi spiɲ.ɲat.ˈta.to\
(lui / lei)  aveva spignattato \a.ˈve.va spiɲ.ɲat.ˈta.to\
(noi)  avevamo spignattato \a.ve.ˈva.mo spiɲ.ɲat.ˈta.to\
(voi)  avevate spignattato \a.ve.ˈva.te spiɲ.ɲat.ˈta.to\
(loro)  avevano spignattato \a.ˈve.va.no spiɲ.ɲat.ˈta.to\
Passé simple
(io)   spignattai \spiɲ.ɲat.ˈta.i\
(tu)   spignattasti \spiɲ.ɲat.ˈta.sti\
(lui / lei)   spignattò \spiɲ.ɲat.ˈto\
(noi)   spignattammo \spiɲ.ɲat.ˈtam.mo\
(voi)   spignattaste \spiɲ.ɲat.ˈta.ste\
(loro)   spignattarono \spiɲ.ɲat.ˈta.ro.no\
Passé antérieur
(io)  ebbi spignattato \ˈeb.bi spiɲ.ɲat.ˈta.to\
(tu)  avesti spignattato \a.ˈves.ti spiɲ.ɲat.ˈta.to\
(lui / lei)  ebbe spignattato \ˈeb.be spiɲ.ɲat.ˈta.to\
(noi)  avemmo spignattato \a.ˈvem.mo spiɲ.ɲat.ˈta.to\
(voi)  aveste spignattato \a.ˈves.te spiɲ.ɲat.ˈta.to\
(loro)  ebbero spignattato \ˈeb.be.ro spiɲ.ɲat.ˈta.to\
Futur simple
(io)   spignatterò \spiɲ.ɲat.te.ˈro\
(tu)   spignatterai \spiɲ.ɲat.te.ˈra.i\
(lui / lei)   spignatterà \spiɲ.ɲat.te.ˈra\
(noi)   spignatteremo \spiɲ.ɲat.te.ˈre.mo\
(voi)   spignatterete \spiɲ.ɲat.te.ˈre.te\
(loro)   spignatteranno \spiɲ.ɲat.te.ˈran.no\
Futur antérieur
(io)  avrò spignattato \a.ˈvro spiɲ.ɲat.ˈta.to\
(tu)  avrai spignattato \a.ˈvrai spiɲ.ɲat.ˈta.to\
(lui / lei)  avrà spignattato \a.ˈvra spiɲ.ɲat.ˈta.to\
(noi)  avremo spignattato \a.ˈvre.mo spiɲ.ɲat.ˈta.to\
(voi)  avrete spignattato \a.ˈvre.te spiɲ.ɲat.ˈta.to\
(loro)  avranno spignattato \a.ˈvran.no spiɲ.ɲat.ˈta.to\

Conditionnel

Subjonctif

Présent
che (io)   spignatti \spiɲ.ˈɲat.ti\
che (tu)   spignatti \spiɲ.ˈɲat.ti\
che (lui / lei)   spignatti \spiɲ.ˈɲat.ti\
che (noi)   spignattiamo \spiɲ.ɲat.ˈtja.mo\
che (voi)   spignattiate \spiɲ.ɲat.ˈtja.te\
che (loro)   spignattino \spiɲ.ˈɲat.ti.no\
Passé composé
che (io)  abbia spignattato \ab.ˈbja spiɲ.ɲat.ˈta.to\
che (tu)  abbia spignattato \ab.ˈbja spiɲ.ɲat.ˈta.to\
che (lui / lei)  abbia spignattato \ab.ˈbja spiɲ.ɲat.ˈta.to\
che (noi)  abbiamo spignattato \ab.bj.ˈa.mo spiɲ.ɲat.ˈta.to\
che (voi)  abbiate spignattato \ab.bjˈa.te spiɲ.ɲat.ˈta.to\
che (loro)  abbiano spignattato \ab.ˈbj.a.no spiɲ.ɲat.ˈta.to\
Imparfait
che (io)   spignattassi \spiɲ.ɲat.ˈtas.si\
che (tu)   spignattassi \spiɲ.ɲat.ˈtas.si\
che (lui / lei)   spignattasse \spiɲ.ɲat.ˈtas.se\
che (noi)   spignattassimo \spiɲ.ɲat.tas.ˈsi.mo\
che (voi)   spignattaste \spiɲ.ɲat.ˈta.ste\
che (loro)   spignattassero \spiɲ.ɲat.ˈtas.se.ro\
Plus-que-parfait
che (io)  avessi spignattato \a.ˈves.si spiɲ.ɲat.ˈta.to\
che (tu)  avessi spignattato \a.ˈves.si spiɲ.ɲat.ˈta.to\
che (lui / lei)  avesse spignattato \a.ˈves.sa spiɲ.ɲat.ˈta.to\
che (noi)  avessimo spignattato \a.ves.ˈsi.mo spiɲ.ɲat.ˈta.to\
che (voi)  aveste spignattato \a.ˈves.te spiɲ.ɲat.ˈta.to\
che (loro)  avessero spignattato \a.ˈves.se.ro spiɲ.ɲat.ˈta.to\

Impératif